Korisnici komercijalnih medija (posebice onih američkih) dobili su dojam kako je američka i europska humanitarna pomoć bila primarna i presudna u spašavanju i zbrinjavanju stotine tisuća žrtava na Haitiju prilikom nedavnog potresa, ali istina je sasvim drugačija.

Da, novine i televizije su vrištale od silnog dobročinstva spomenutih velesila, a njihova velika srca ovjekovječena su silnim emisijama i prilozima, dok su oni istinski heroji ostali slavni smo za one kojima su život doista i spasili. A, takvih bolesnika koje su izlječili Kubanski doktori ima čak 260 puta više, nego onih kojima su pomoć pružili doktori iz Amerike.

Koliko su se mediji trudili da “zaborave” to spomenuti govori i činjenica da je, recimo, CNN imao 600 izvješća na tu temu, a samo u njih 18 kratko se spominje Kubanska pomoć. Takva je situacija bila i u drugim medijima… I dok su “demokratski” mediji ignorirali Kubansku ulogu, Haiti nije. Haičanski predsjednik René Préval je puno puta javno zahvalio Kubi, ali i Dominikanskoj republici i Venecueli (koje su također ispred zapadno demokratskih velesila po humanitarnj pomoći, usprkos svojem siromaštvu) kao zemljama koje ne samo da su prve pomogle, već su pomagale i prije potresa, jer situacije je i tada bila blizu katastrofe…

Pomoć je počela i prije potresa

Haiti i Kuba potpisale su ugovor o suradnji u medicini 1998. Kubanci možda ne mogu kupiti najnoviji model automobila ili provoditi slobodno vrijeme u šoping centrima (jer ih, hvala Bogu, tamo nema), ali zato imaju uvjerljivo najbolju zdravstvenu zaštitu (i besplatnu), a i najbolje i najbrojnije doktore. “Slobodan krevet u bolnici za svakog Kubanca” – jedna je od Castrovih parola, koju je i sproveo u djelo. A, upravo tome vjerojatno i može zahvaliti što je i on sam još uvijek živ.I od 1998. Haićanski liječnici obučavaju se u Kubanskim bolnicama i nakon usavršavanja vraćaju u domovinu.

Kubanski liječnici obnovili su i organizirali tri velika medicinska centra, za vrijeme potresa su otvorili 5 velikih poljskih bolnica i još 22 ambulante i dijagnostička centra. Ali ni tu nije kraj pomoći. Koji mjesec nakon potresa, kad su ostali humanitarci pakirali svoje vojne mobilne bolnice, Kubanski stručnjaci su u dogovoru s Haićanskom vladom počeli reorganizaciju cjelokupnog zdravstvenog sustava, a vodeći Kubanski epidemiolozi pripremaju i obučavaju stanovništvo kako da izbjegnu zarazne bolesti koje prijete da se pojave zbog trenutnih nehigijenskih uvjeta.

Amerika je potres iskoristila da ojača svoju vojnu prisutnost u Haitiju i odmah (čak i prije humanitarne pomoći) tamo poslala svoje vojne jedinice. Sad, lako je zamisliti kolika bi se galama digla, da je kojim slučajem, Kuba poslala svoje vojnike.

Kuba ozdravljuje svijet – ELAM – besplatno medicinsko sveučilište za stanovnike 110 zemalja

 11.6.2012. – Santa Clara, Kuba – Svako jutro na rubu Santa Clare možete svjedočiti spektakularnom prizoru. Stotine studenata u bijelim kutama preljeva se između zgrada, domova i bolnica, a na njihovim bijelim odorama ušiveno su razne zastave – od Argetinske do Angolske. Isto tako raznovrsni su i pojedinci. Od crnih studentica sa dredlocksima, pa do studentica sa hidžabom. Oni su međunarodni studenti najveće svjetske medicinske škole ‘Escuela de Medicina Latinoamericana do Elam’. Kako bi dobili predodžbu: Sveučilište u Torontu ima 850 studenata medicine, a Sveučilište Harvard – 735 —- ELAM ima dvanaest puta više studenata od tih dviju škola u kombinaciji – 19.550. I unatoč tome što je Kuba siromašna zemlja – svaki od tih studenata ima punu stipendiju.

Nabeel Yar Khan, jedan je od studenata u gužvi na ulici. Jedan je od 906 pakistanskih studenata, kojima je odobrena stipendija nakon razornog potresa 2006.Kao i za mnogo ostalih stvari u današnjoj Kubi, Fidel Castro je zaslužan za pokretanje ovog sveučilišta. 1988. poslao je tim liječnika u Srednju Ameriku, na područja koja je pogodio uragan Mich. U samo nekoliko dana ondje je umrlo više od 11000 ljudi. Kad su doktori stigli na ruralna područja pogođena uraganom, otkrili su da mnogi ljudi i odprije uragana pate od kroničnih bolesti. Na mnogim mjestima na koje su došli (kao npr. Obala Komaraca u Hondurasu), bili su prvi doktori koje je tamošnje stanovništvo ikada vidjelo.

I Castro je tada odlučio sprovesti u djelo jednostavnu i učinkovitu ‘nauči čovjeka da ulovi ribu’ ideju. Umjesto da Kubanski doktori ostanu na pogođenim dijelovima neodređeno vrijeme – on je odlučio da lokalno stanovništvo obrazuje za doktore. Mornarička akademija u predgrađu Havane u samo pola godine pretvorena je u najveće medicinsko sveučilište na svijetu. Eladio Valcarcel Garcia, jedan od osnivača mornaričke škole, a sada zaposlenik medicinskog sveučilišta veli – ‘Castro mi je rekao da više ne može pripremati djecu za rat, već da želi ozdraviti svijet’.

Škola se veoma brzo proširila i danas u njoj ima studenata iz 110 zemalja – od Mozambika i Jemena do Kambodže i Istočnog Timora. Više od dvije trećine dolazi iz ruralnih i siromašnih obitelji, a mnogi predstavljaju prve narode iz svojih zemalja – Kiche iz Gvatemale ili Igbo iz Nigerije. Većina od njih nikada si nebi mogli priuštiti medicinsku školu ili čak samo pristup nekoj od njih…… A ovdje studiraju besplatno. Dobili su krevet u studentskom domu, tri obroka dnevno, udžbenike, mjesećnu plaću od 100 pezosa (oko 4USD)…

Ima i anomalija na popisu zemalja čiji stanovnici studiraju ovdje – Amerika – zakleti neprijatelj Kube. 67 amerikanaca već je diplomiralo, a trenutno školu pohađa njih 116 – sve iz siromašnih zajednica koje rijetko rađaju liječnike.

Škola se trebala zatvoriti nakon 10 godina, kada se obrazovalo dovoljno liječnika koji bi zamjenili Kubanske doktore, koji pomažu po cijelom svijetu. Ali, kako se ELAM proširio i pročuo po cijelom svijetu u razvoju, datum zatvaranja produžen je na neodređeno. Eladio Valcarcel Garcia na to kaže – ‘Ovu školu smo otvorili kao bi osigurali zdravlje za sve. Sad je 2012. i još uvijek to nije postignuto. Dakle, moramo nastaviti’

Kubanci imaju više doktora po stanovniku od bilo koje druge zemlje na svijetu. većina stambenih blokova još uvijek imaju lokalnu medicinsku ordinaciju, tzv. consultorio – liječnički ured na katu s dnevnim liječnikom na poziv. Oni provode preventivno liječenje, što znači da većina ljudi viđaju svog doktora redovito, prije nego nastupi bolest. Rezultati su sjajni: Kuba je bila prva zemlja u svijetu koja je iskorjenila dječju paralizu i ospice. Prema časopisu epidemiologije iz 2006., ima najnižu stopu AIDS-a u Americi. Kuba ima nižu stopu smrtnosti dojenčadi od Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.

Ništa od ovoga nije slučajno. Od početka Castro gradi Kubu kao liječničku velesilu i šalje svoje doktore u sva krizna područja. Castro vjeruje kako Kuba duguje čovječanstvu za pomoć tijekom revolucije i na ovaj način uzvraćau čovječanstvu. Jedan mali primjer – od 2006., Kubanski doktori vratili su vid 2,2 milijuna latinoamerikanaca jednostavnim operacijama oka.Dr. Jorge Juan Delgado Bustillo, zamjenik ravnatelja medicinske suradnje, dok stoji ispred velike mape svijeta na kojoj gotovo svaka zemlja Afrike i Latinske Amerike ima utaknute kubanske zastavice, izjavljuje – ‘Mi ne ratujemo oružjem. Mi se borimo znanjem i rukama koje doslovno pomažu ljudima’. Većina Kubanaca te medicinske misije smatraju gestama solidarnosti i kažu -‘Nemamo mnogo, ali ono malo što imamo, dijelimo’

Ali, ovdje ipak postoji i biznis model. Npr. Venezuela uzvraća Kubi, koja joj obrazuje većinu doktora, tako da joj prodaje veoma jeftinu naftu, a na doktorskim aranžmanima u bogatijim zemljama (Katar npr), Kubanski liječnici plaćeni su i do 30 puta više nego u domovini. 40% doktorske plaće ide Kubanskoj vladi. I sad će kritičari odmah razgoračiti oči i dreknuti – e to je moderno robovlasništvo, kao što to čini i Dr. Julio Cesar Alfonso, koji vodi ‘Solidaridad Sin Fronteras’ (Solidarnost bez granica), udrugu iz Miamia, koja Kubanskim doktorima pomaže da dobiju Američke akreditacije (tj pomaže im da prebjegnu u Ameriku). On kaže – ‘od kad je Bushova administracija pokrenula specijalni Visa program za pomoć Kubanskim doktorima 2006., oko 800 Kubanskim doktora odustalo je od internacionalnih misija i prebjeglo u Ameriku.’. Nastavlja on dalje u klasično ljigavom kapitalističkom duhu-‘Ti doktori rade po cijele dane za malu plaću, dok Kubanska vlada na njima zarađuje’………. E doktore Julio Cesar Alfonso, što ti to treba.