Što se događa u Siriji i tko su tamo dobri, a tko loši momci, vjerojatno ne znaju ni sami Sirijci. I dok sada čekamo još jednu NATO okupaciju, nakon što su njihovi agenti zakuhali nerazriješiv kaos u državi – malo je poznato da je Sirija već preživjela jedan pokušaj instaliranja ‘demokracije’.

Između 1947 i 1949. Amerikanci su odlučili intervenirati i u Siriju uvesti ‘pravu demokraciju’, jer su bili uvjereni kako su ‘Sirijci po prirodi demokratski nastrojeni’ i kako je upravo to potrebno da se svrgne elita koja je vladala državom. Ali, rezultati su bili katastrofalni i kroz seriju čudnih krvavih obrata i zaokreta doveli su do uspona porodice Assad na vlast i do uspostavljanja represivne vlasti, koja i danas vlada.Ovo je priča o tom pokušaju.1968. – Miles Copeland, agent CIAe, napisao je knjigu pod nazivom ‘Igre nacija’ u kojoj otkriva što se dešavalo 1947. On je tada bio dio tima savjetnika u Washingtonu koji su radili na otklanjanju komunističkih prijetnji na Bliskom Istoku, sada kad su se razna carstva raspala nakon rata. Tada CIA još nije postojala, a svoj tim Miles opisuje kao čudnu skupinu diplomanata, tajnih agenata zaostalih iz rata, ljudi iz promotivnih agencija i intelektualaca s lulama.

Miles se prisjeća stravstvenog govornika koji ih je ‘uveo u posao’ ovim uvodnim govorom o njihovim ciljevima…’Političari u Siriji, Libanonu, Iraku i Egiptu ponašaju se kao da su izabrani za vlast, ali koji su to bili izbori….. Pobjednici su sve odreda kandidati stranih sila, stari zemljoposjednici koji su govorili svojim podstanarima i seljacima za koga da glasaju ili bogati lopovi koji su platili svoje glasače. Ali, ljudi u tim zemljama su inteligentni i imaju urođen smisao za politiku. Ako postoji svijet koji plače za demokratskim procesima, onda je to Arapski Svijet’….. Odlučili su početi sa Sirijom.U usporedbi s onim svim što će se kasnije događati, ovaj pokušaj izgleda slatko i nevino. Izbori su zakazani za 1947., a Amerikanci su odlučili diskretno ‘pogurati’ demokraciju. Tako su upozorili zemljoposjednike, šefove i policiju da zaštite glasače od pritisaka. Američke naftne kompanije platile su postavljanje velikih plakata koji su pozivali na izbore -‘Glasajte za kandidate po svom izboru’. Na plakatima nisu spominjali određene kandidate, već su svi bili općeniti – što je dodatno zbunilo Sirijce. Zaposleno je stotine taxista, koji su trebali besplatno prevoziti ljude na glasanje. Amerikanci su donirali i strojeve za osiguranje i brojanje glasova…..Ali sve je odmah u startu krenulo krivo…. Zemljoposjednici i druga elita ignorirala je upozorenja i još su više počeli zastrašivati ljude. Došlo je do masovnih sukoba i pucnjave gdje je ubijeno velik broj ljudi. Taxi vozači su se udružili i prodali se raznim kandidatima – obećavši da će svoje putnike ‘uvjeriti’ da glasaju na ‘pravi’ način. Glasački strojevi nisu radili kako treba zbog loših električnih instalacija ili sabotaža. Dva stroja za prebrojavanje su ipak uspjela proraditi – ali kandidati koji su izgubili, odbili su prihvatiti prebrojavanje ‘imperijalističke tehnologije’ – i zahtjevali su ponovno ručno prebrojavanje, nakon kojeg su ipak ‘uspjeli pobijediti’.A, najgore od svega, većina pro-američkih kandidata prebjeglo je u suprotne tabore, jer su im Amerikanci plemenito, odbili dati novac, pa su Rusi, Francuzi i Britanci to iskoristili i pridobili kandidate na svoju stranu. Ne zaboravite, to je bilo doba neposredno nakon rata, kad se još duboko vjerovalo u ispravnu demokraciju.Amerikanci su se uznemirili i odlučili na slijedeći korak. James Keeley, glavni diplomat u Damasku, odlučio je naći način kako Sirijce držati u ‘karanteni’ od koruptiranih sila, kako bi postali više samouvjereni – više ‘prirodno demokratični’

A način za stvaranje ‘karantene’ je proizvesti vojni udar. James Keeley je vjerovao kako se Amerikanci trebaju riješiti ovih upravo izabranih ‘krivih’ vođa, dovesti kratkotrajno na vlast vojnu diktaturu koja će silom štititi narod i na taj im način pomoći da razviju samopouzdanje i jače osobnosti, pa će unutar nekoliko godina isplivati ‘prava demokracija’.I upravo to su Amerikanci i učinili. 1949. je osnovan ‘tim za političko dijelovanje’, kojem je bio cilj otići u Siriju i sprijateljiti se s zapovjednikom Sirijske vojske Husni al-Za’imom. Miles Copeland je bio dio tog tima, a sada otvoreno priča što su učinili….-‘Tim je otvoreno predložio zapovjedniku Za’imu državni udar. Savjetovao ga kako to izvesti i učili ga o zamršenom procesu postavljanja temelja za to. Za’im je postao ‘Američki dečko’.’ Ovdje je njegova slika u limuzini.

Za’im je obećao Amerikancima da će sve korumpirane političare zatvoriti, da će reformirati zemlju, priznati novu državu Izrael, a onda odvesti zemlju na pravilan put demokracije. Svi Amerikanci su bili uvjereni u briljantnost plana, osim jednog mladog političkog časnika Deane Hintona, koji je u jednom trenutku organiziranja rekao ostatku ekipe……

-‘Želim da ostane zabilježena moja izjava da je ovo najgluplja i najneodgovornija diplomatska misija koja će inicirati seriju neželjenih incidenata koji nikad neće završiti’.

Deane Hinton je odmah izbačen iz tima. Udar je izveden 1949. To je bio prvi takav udar nakon velikog rata. Bio je to ‘veliki Američki uspjeh’ i Amerika ga je slavila kao dan kad su ‘otvorena vrata mira i napredka’.Ali, nisu dugo slavili. Za’im je odmah odustao od svojeg obećanja i pretvorio se u nasilnog tiranina. Bio je toliko loš da su ga nakon samo 5 mjeseci na vlasti – grupa podređenih oficira ubila pred kućom i montirala drugu nasilnu vojnu diktaturu – ali, ovaj puta bez ikakvih obećanja. Deane Hinton je bio u pravu. Amerikanci su započeli nešto što je ‘otvorilo vrata mračnog doba’ u Siriji.Kao rezultat svega, Siriju razdiru vojni udari tijekom ranih 1950ih. Većina ljudi Sirije sada su prestravljeni Amerikom, ne samo zbog intervencija i udara, nego i zbog njihove potpore Izraelu. Kao odgovor tome, okreću se Sovjetskom savezu, koji takođe vide Irael kao američkog agenta.Tako 1957 BBCov novinar Woodrow Wyatt dolazi u Siriju snimiti dokumentarac s ciljem dokazivanja kako su tamo svi komunisti. Ali na njego iznenađenje otkriva kako su ljudi oduvijek željeli kapitalizam, ali su se okrenuli Sovjetima samo iz straha od Amerike. Neposredno prije njegova dolaska, Sirijci su razotkrili još jedan plan CIAe za vojni udar, pod nazivom Operacija Wappen. Dokazi su bili toliko jaki, da čak i Woodrow Wyatt na kraju dokumentarca to priznaje.U to vrijeme heroj Sirijaca je bio Egipatski predsjednik Nasser zbog njegove težnje da ujedini Afriku. No, tada se pojavljuje na političkoj sceni i Sirijska verzija Nassera, partija Baath, koju je osnovao Sirijski katolik Michel Aflaq. Borili su se za oslobođenje od okova sektašstva, tribalizma, ugnjetavanja žena – što su i bili razlozi zašto su se Arapi osjećali inferiorno.

Zatim 1958, Sirija i Egipat su spojene kao zemlje i postaju Ujedinjena Arapska Republika, na čelu s Nasserom. Michel Aflaq je vjerovao kako je to početak Ujedinjenog Arapskog Svijeta i pod pritiskom Nassera raspušta Baath stranku. No, ubrzo će se otkriti kako je Nasser želio iskoristiti priliku i uništiti stranku Baath, jer ju je vidio kao suparnika u svojoj pan-arapskoj viziji. 1961 ta Ujedinjena Arapska Republika počinje se raspadati, a Nasser u Siriji postaje jednako omražen kao i Amerikanci.Suočeni s rastućim kaosom u Siriji, pet mladih članova Baath stranke, koji su bili i oficiri vojske tada odlučuje spasiti zemlju. Postavljaju tajni odbor u vojsku. Oni će pokušati stvoriti svijet kojeg Nasser s Ujedinjenom državom nije uspio. Jedan od njih bio je mladi Hafez al-Assad..I Baath ideja se širila. Istovremeno grupa Baathists u Iraku planirala je srušiti nacionalističkog vladara države Generala Qassima. I u veljači 1963. oni prvi udaraju. No, udar nije uspio onako kako su zamišljali – a razlog je bio – opet su bili uključeni Amerikanci.Baath stranka nastala je i brzo se širila upravo zato što je obećala osloboditi arapske ljude od stranih intervencija i kontrole. No, čudnim spletom okolnosti – otkriva se da je udar u Iraku završio tako da kontrolu preuzimaju agenti CIA e koji su cijelu akciju i financirali i organizirali. A jedan od tih CIA zavjerenika, bio je i niži član zavjere – Saddam Hussein.Razlog zašto su se Amerikanci opet upleli je jednostavan. Moć Generala Qassima je ovisila o Iračkim komunistima. Baath stranka mrzila je komuniste jer su Internacionalni Marxizam vidjeli kao svog glavnog rivala u borbi za ujedinjenje Arapskog svijeta. I CIA je željela da oni uspiju i tako oslobode Irak od komunista. I Bingo – sve se poklopilo. CIA je Baathu dala i spisak svih Iračkih komunista koje treba smaknuti. Taj popis za eliminaciju dao im je dopisnik Time magazina, koji je bio agent CIAe. Jedino je mali problem bio što je spisak bio veoma star i netočan, pa su mnogi nevini nastradali. Ovdje je fotografija nekih Iračkih članova Baathiste, među njima i mladi Saddam.

Mjesc dana kasnije i Sirijski Baath vrši udar. Ovaj puta bez pomoći CIAe. Sve je dobri išlo, dok Assad nije otišao do glavnih zračnih baza da ih preuzme. Naime službenici ga nisu htjeli pustiti, jer su tvrdili kao on nije ustvari Baathist, nego Nasserist. Assad je satima stajao ispred i na airmenskom se derao-‘nisam Nasserist, ja sam Baathist’.Ali je napokon i uspio. I činilo se kako se Baath vizija napokon može širiti arapskim svijetom. Nasser je bio bijesan i nazivao ih ‘fašistima’, što je bila njegova omiljena politička uvreda.San Baatha je prevladati sektaštvo koje oduvijek razara Arapsko društvo i stvaranje sekularnog društva u kojeg su svi uključeni. Ali, sada kada su Assad i njegova 4 prijatelja preuzela vlast, upravo ti sektaši su ustali kako bi iskrivili revoluciju.Od pet urotnika, tri od njih – uključujući i Assada – dolazili su iz Alawite sekte. Oni su bili dio Shia sekte koja je živjela u zapadnim planinama Sirije. Druga dvojica su bili Ismailisi – još jedan ogranak šiitskih muslimana. Tradicionalno vlast u Siriji do tada je bila rezervirana za stare Sunne – veleposjednike i trgovce koji su živjeli u ravnicama. I ova nova vlast je bila dramatičan zaokret. Bio je to trijumf nižih klasa, seljaka i radnika protiv stare gradske elite. Sunni su ih mrzili.Mržnja je otišla toliko duboko zbog toga što su Francuzi kad su vladali zemljom koristili program ‘zavadi i vladaj’, pa su namjerno naglašavali sektaštvo i poticali mržnju među sektama. Suočen s tim, Assad je počeo slijediti logiku koja je uništila samu srž sna osnivača Baatha, Michel Aflaqa o ujedinjenim arapima. Assad nije bio sektaš, ali je u vojsku i institucije instalirao svoje pouzdane ljude – a tijekom uklanjanja nije se libio brutalnih metoda. Najčešće su uklanjani članovi starih elitnih sekta Sunni i Druzi – dok su najčešća zamjena bili upravo članovi njegove sekte Alawiti.

Do 1969 sve se raspalo, Assad je potpuno podivljao, tako da je uklanjao i onu četvoricu koji su s njim započeli puč. Na životu je ostao samo jedan orginalni član, strogi general Salah Jadid, zapovijednik nemilosrdne tajne policije. Ali, Assad se dosjetio kako da i njega uništi. Poslao je vojnike na benzinsku postaju gdje su članovi tajne policije svoja vozila punili benzinom. I tako ih ubijao – jednog po jednog. Kad je Salah Jadid shvatio da je poražen, pozvonio je Assadovim saveznicima i pred njima se upucao.Bilo je još mnogo pokušaja puča. 1977 u Hami su se pobunili Sunni, ali Assad je pobunu krvavo ugušio. Gotovo cijeli grad je razoren. Procjenjuje se da je poginulo oko 10000 ljudi i buldožerom je srušeno nebrojeno zgrada. I danas je Hama glavno središte pobune protiv Assada.

Čovjek koji je orginalno zamislio Baath stranku Michel Aflaq, potjeran je u Irak, gdje je i umro 1989. – kao razočaran čovjek, uvjeren kako je Assad uništio njegov san o ujedinjenim Arapima. Na slici – njegov pogreb. Saddam nosi lijes.