I BOOM! Još jedan režim je pao. Burkinci su okružili državne zgrade i izljev bijesa brzo se pretvorio u revoluciju;  Blaise Campoare i njegovi pajdaši su pobjegli iz zemlje. Ali, ovoga puta to nije klasični prevrat, jer Burkinci su osjetili ruku pravednog vladara, afričkog Che Guevara (kako ga masmediji žele banalizirati), Thomasa Sankare, marxističkog revolucionara i pan-Afričkog teoretičara.

Burkina Faso ima svoje iskustvo revolucije utopljene u krvi. Blaise Campoare je njegovo lice.

Njegov uspon počeo je ubojstvom Sankare koji se zalagao za siromašne u 80-im. Pod njegovim vodstvom zemlja je krenula u impresivne programime pismenosti i društveno-gospodarske transformacije u cilju nacionalizacije i smanjenja siromaštva.

Zvuči li vam poznato – samo što je Tito sve ovo i uspio, opismenio, gospodarski razvio i umro prirodnom smrću. Desetak godina trebalo je kolonizatorima da razmontiraju i zavade, da pokradu i zajebu.

Śankara je sebe nazivao socijalistom i bio je borac protiv trajnog iskorištavanja afričkih resursa od strane stranih interesa, posebno Francuske. Njegovi napori kako bi se postigla sigurnost prehranjivanja u jednoj od najsiromašnijih država na svijetu bili su impresivni, unatoč ozbiljnim pitanjima koja uključuju prisilne kolektivizacije od seljaštva. Jedna od njegovih najžešćih borbi bila je usmjerena na inozemni dug, nešto što ostaje jedan od najvećih odvoda Afričkog bogatstva do današnjeg dana. On je rekao: “Ako se ne plati dug, naši kreditori neće umrijeti. Međutim, ako ćemo ga platiti, mi ćemo umrijeti … “, propitujući etiku financijskog kapitalizma i oštru suprotnost neoliberalizma od fiskalne sigurnosti. Śankara se borio s međunarodnim institucijama poput MMF-a i Svjetske banke, koji su već osudili većinu ostatka kontinenta na teret neotplativog dugovanja.

Śankara je bio popularan, svjetionik nade u vrijeme velikog očaja, u kojem je stvarnost afričke ‘neovisnosti’  tonulo u neo-kolonijalnom postroženju otplate duga. Njegov utjecaj daleko je nadilazio Burkinu Faso – govorio je protiv imperijalizma, podržavao oslobodilačke borbe diljem svijeta, kao i borbu protiv aparthejda i izraelske agresije. Često je znao ponavljati frazu vođe Ccrnih Pantera, Fred Hamptona: ‘Mogu ubiti revolucionara, ali nikad neće moći ubiti revoluciju’

U vrijeme dok je gorio Parlament Burkine Faso, a njegov predsjednik bježao van zemlje, njegove riječi odjekivale su proročanski ulicama…

.. ali naravno da NATO, koji je upravo iz Burkine Faso rukovodio operacijom Mali ili poklanjanjem afričke države Francuskoj za zasluge u pomoći oko svrgavanja Gadafija — neće mirovati. Isaac Zid (foto  iznad), komandir Predsjedničke Garde, vojskom je zauzeo državne zgrade i zgradu TVa  i proglasio se tranzicijskim liderom. Narod ga je istog časa proglasio Judom.

Masmedije, naravno sve ovo ne zanima — od čitave revolucije Reuters je odabrao objaviti fotografiju prosvjednika na vili brata odbjeglog predsjednika (foto ispod) i objaviti text: ‘Ljudi hodaju unaokolo i pljačkaju vilu mlađeg brata odbjeglog predsjednika u Ouagadougou’

Dokumenttarni film – Thomas Sankara – Uspravan Čovjek