Dok danas opet Francuska gori, Macron je odveo majku i prijatelje mu na ručak u planine. Prosvjedi ne postoje ni za njega, a bogami nit za masmedije. Macron je često predstavljan kao Rothschild Boy. To je istina, ali sekundarna. Macron najviše duguje svoj izbor Henryju Kravisu, šefu jedne od najvećih svjetskih financijskih tvrtki i NATO-u.
#Toulouse Huge mobilization of #GiletsJaunes for #Acte18 #ActeXVIII #Yellowvests #France #Macron pic.twitter.com/RsvdHMKQd3
— nonouzi (@Gerrrty) March 17, 2019
Pogurali ga članovi Bilderberg kluba
Emmanuel Macron se nije osjećao predodređen za karijeru u politici. Kao mladi čovjek, nadao se da će postati filozof, tada kada je bio visoki državni službenik, a zatim je postao poslovni bankar. Kako bi mu pomogao na putu, posjećivao je Sam’s fairy godmothers – francusko-američku zakladu i njemački Marshall fond Sjedinjenih Država koji za sirotinju sakupljaju svečanu odjeću i šminku. U ovom miljeu upoznao je 2007. Henrvja i Marie-Josée Kravis. Kravisovi, nepogrešivi pristaše Američke republikanske stranke, među velikim su svjetskim sretnicima koji igraju politiku daleko od očiju novinara. Njihova tvrtka, KKR, kao i Blackstone i Carlyle Group, jedni su od glavnih svjetskih investicijskih fondova.
https://twitter.com/Ian56789/status/1106902730180911104
Uz dvostruku preporuku para Kravis i Jean-Pierre Jouyeta, on se integrirao u zatvoreni krug tima kampanje François Hollanda, a nešto kasnije postaje pomoćnik glavnog tajnika Elysee. Nakon što na preporuku para Kravis bude pozvan u klub Bilderberg, gdje na savršenom engleskom jeziku vrši snažnu intervenciju protiv svog šefa François Hollanda, vraća se u Pariz i podnosi ostavku u Hollandeovoj vladi. Par Kravis među glavnim su stupovima Bilderberg kluba, kojim upravlja Marie-Josée Drouin-Kravis. Suprotno uvriježenom uvjerenju, Bilderberg nije mjesto gdje se donose odluke. Njegovi arhivi svjedoče o činjenici da su ga stvorili CIA i MI6, a potom su postali organi utjecaja za NATO. Budući da je Macronova intervencija dobro primljena, postao je jedan od NATO-ovih ljudi u Francuskoj.
https://twitter.com/Ian56789/status/1106904283155517442
Nakon što je napustio politiku, nije se želio vratiti. Obrazložio je u više navrata kako želi postati sveučilišni profesor. Uz pomoć eseiste Alaina Minca (primljen u Bilderberg klub 2008. godine) stekao je mjesto na Berlinskom sveučilištu, i drugi na Londonskoj školi ekonomije. U kolovozu 2014. godine, tri mjeseca nakon što je ‘napustio politiku’, a na prijedlog Jean-Pierre Jouyeta (od 2009. u Bilderberg klubu), imenovan od François Hollandea kao ministar gospodarstva, industrije i digitalne tehnologij. U knjizi objavljenoj 2018. godine, François Hollande uvjerio se da je taj izbor bio njegova ideja. To može biti, ali pod pretpostavkom da nije bio obaviješten o Macronovoj intervenciji na sastanku Bilderberga- iako je bio prisutan i jedan od njegovih ministara i bliski prijatelj Fleur Pélerin.
https://twitter.com/SimplyBeautific/status/1107055977826840577
U prosincu 2014. Henry Kravis je stvorio vlastitu obavještajnu agenciju, KKR Global Institute. Na čelo je imenovan bivši ravnatelj CIA-e, general David Petraeus. S Kravisovim privatnim fondovima (investicijskim fondovima KKR), a bez uplitanja kongresa, Petraeus je slijedio operaciju ‘Timber Sycamore’ koju je pokrenuo predsjednik Barack Obama.
To je bio najveći promet oružja u povijesti, koji implicira najmanje 17 država i predstavlja tisuće tona oružja vrijednih nekoliko milijardi dolara..Kao takav, Kravis i Petraeus postali su glavni dobavljači za ‘Islamsku Državu’.
En Marche! nastao u uredima instituta
Emmanuel Macron utemeljio je svoju političku formaciju En Marche !, čija je marketinška strategija kopirana od stranke Kadime (Naprijed!), Ariela Sharona, ni-desna, ni-lijeva stranka. Što se Macronovog programa tiče, izgrađen je na bilješkama OCDE-a (jedna od dvije organizacije rođene Maršalovim planom; druga je NATO) i onima Instituta Montaigne (kome je Henri de Castries bio predsjednik). Zapravo, En Marche! je nastao u uredima Instituta. U početku, financiranje En Marche! nije nadzirano. Bila je to jednostavno udruga koja je dobila darove iz inozemstva. Imena sponzora nisu otkrivena poreznom uredu. Jedan od njih bio je i milijarder Henry Kravis. Tijekom svoje kampanje, Emmanuel Macron redovito se susreo s bivšim predsjednikom MMF-a, Dominique Strauss-Kahnom («DSK» u Bilderberg klubu od 2000.). Ove konzultacije su bile tajna sve dok ih Le Parisien nije objavio, mnogo kasnije kad je ugled Dominique Strauss-Kahnu kao seksualnom perverznjaku potpuno propao.
Skriveni izazov obnove Notre-Dame
Elizejska palača je iskoristila požar na katedrali Notre-Dame de Paris kako bi izvela projekt koji je dugo spavao u kutijama. Tako je postavila nova pravila, izvan natječajnih postupaka i poštivanja baštine, i ne samo za obnovu katedrale, već i za preobrazbu Citle de la Citéa u vodeću turističku destinaciju Europe uoči Olimpijskih igara 2024. godine. koja su nametnula hipotezu o građevinskom incidentu.
S požarom na katedrali Notre-Dame koji je započeo navečer 15. travnja 2019. započeli su Dnevnici svih francuskih medija i mnogih stranih, ali ne i onog na France2. Javni kanal planirao je tu večer posvetiti najavljenom zaključnom govoru predsjednika Macrona u vezi ‘Velike nacionalne rasprave’. I urednik, potpuno van sebe od uzbuđenja izazvanog ovom nepredviđenom dramom, morao je posvetiti svoj dnevnik požaru, ali ne bez da je prvo žalio što je predsjednik odgodio svoj govor; govor koji je u njegovim očima mnogo važniji.
Hladnoća većine novinara i glupost vrućih komentara političara iznenada su pokazali zjapeći jaz između njihova mentalnog svijeta i mentalnog svijeta običnog pukla. Za vladajuću klasu, ljepota Notre-Dame ne može nas natjerati da zaboravimo da je to spomenik kršćanskog praznovjerja. Naprotiv, za javnost, to je mjesto gdje se Francuzi susreću kao ljudi koji se sjećaju ili zahvaljuju Bogu. A povijest je ta koju treba zatrti kako bi reset zaista uspio…
U prosincu 2015. godine, misiju preobrazbe otoka na kojem je katedrala Notre-Dame u modernu turističku nakazu sponzorirali su predsjednik Republike François Hollande i gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo. Misija je trajala čitavu godinu, dok je Emmanuel Macron bio ministar gospodarstva, industrije i digitalnog sektora.
Sudjelovale su mnoge ličnosti, uključujući Audrey Azoulay, tadašnjeg ministra kulture i sada ravnatelja Unesca, ili prefekta Patricka Strzode, tadašnjeg načelnika Glavnog stožera i ministra unutarnjih poslova, koji je to i danas kod Emmanuela Macrona.
Na čelu je bio predsjednik Nacionalnog centra za spomenike Philippe Bélaval i arhitekt Dominique Perrault.
Misija je tako navela 35 koordinirana projekta, uključujući stvaranje podzemnih prometnih pravaca i natkrivanje mnogih unutarnjih dvorišta, kako bi otok mogao primiti 14 milijuna turista godišnje
Izvješće misije podsjeća na nevjerojatnu komercijalnu vrijednost ovog projekta, ali ne govori ni riječ o baštinskoj vrijednosti, osobito duhovnoj, Sainte-Chapelle i Notre-Dame spominju se isključivo kao turističke lokacije i izvori potencijalnih prihoda.
Nažalost, ovaj ambiciozan projekt nije mogao biti brzo realiziran, ne toliko zbog nedostatka financiranja, već zbog velikih administrativnih prepreka i ogromnih zakonskih ograničenja. Iako na otoku živi nekoliko ljudi, i najmanja eksproprijacija može trajati desetljećima. Iznenađujuće, direktor Nacionalnog centra za spomenike izrazio je žaljenje zbog zabrane uništavanja dijela baštine Itd…itd.
Teoretičari slučajnosti bogato donirali Macrona kako bi ovaj mogao izgraditi nakazu
U sljedećim satima nakon požara bilo je očito da će donatori u rasponu od običnih građana do velikih tvrtki i čitavih država, prikupiti vrlo veliko bogatstavo. Cilj je stoga bio uspostaviti vlast sposobnu voditi i obnovu Notre-Dame i transformaciju Ile de la Cité.
Sljedećeg dana, 16. travnja, tijekom televizijskog govora, predsjednik Macron izjavio je: ‘Dakle, da, obnovit ćemo još ljepšu katedralu Notre-Dame i želim da se ona završi u roku od pet godina’ . Zaboravimo na riječ ‘želim’ , karakterističnu za poslovnog vođu. Pet godina je iznimno kratko, osobito s obzirom na stoljeće i pol izgradnje katedrale. Međutim, to vrijeme je potrebno da se posao završi na vrijeme za turiste s Olimpijskih igara 2024. godine. Začudo (ili ne začudo), to je i bio datum kojeg je planirala misija Bélaval-Perrault.
