Bijela kuća uputila je 23. listopada 2019. notu u kojoj je predsjednik Donald Trump objavio da Sjedinjene Države više ne trebaju voditi ratove radi zaliha nafte.
Prošla su vremena “Carterove doktrine” koja je bila reakcija na razotkrivene CIA-ine zločine, poraz SAD-a u Vijetnamu, skandal Watergate i svjetsku naftnu krizu 1974. godine. Kako bi svojim sugrađanima vratio samopouzdanje, predsjednik Jimmy Carter održao je 1980. godine, jedan za drugim, veliki televizijski govor i Govor o stanju nacije. Isticao je da energetska opskrba američke ekonomije zahtijeva da pristup nafti na Bliskom istoku bude kvalificiran kao “pitanje nacionalne sigurnosti”. Njegov nasljednik, predsjednik Ronald Reagan, stvorio je CentCom, američko vojno zapovjedništvo u središnjoj regiji, kao da je Bliski istok odjednom postao provincija američkog carstva.
Svjetska politika organizirala se 21 godinu oko te nevjerojatne tvrdnje Washingtona. Područje koje pokriva CentCom mijenjalo se nekoliko puta. U početku je obuhvaćalo Afrički rog do Egipta, Levant osim Izraela, a ponekad Jordan i Libanon, Arapski poluotok i jugozapadnu Aziju. Svi ratovi od 1980. do 2001. bili su prije svega sukobi oko izvora energije (osim onih na Balkanu, koji su bili “laboratorij” za ono što je trebalo uslijediti).
Od 2001. godine sama američka ekonomija postala je sekundarna u opskrbi energijom. Kako se kapitalizam razvijao, prednost u opskrbi energijom i sirovinama preuzela je cjelokupna globalizirana ekonomija (na štetu neglobaliziranih regija svijeta). Provodila se takozvana doktrina Rumsfeld / Cebrowski. Američka vojska više nije branila interese američkog stanovništva, već multinacionalnih kompanija.
Iako su Sjedinjene Države imale bitnu ulogu u globalnoj naftnoj krizi 1974. godine, nisu njome bile pogođene. Ali nisu mogle riskirati izbijanje nove krize. Zato su Edward Luttwak, Lee Hamilton i Henry Kissinger nadahnuli Carterovu doktrinu. Njih trojica igrali su vodeću ulogu i u razvoju doktrine Rumsfeld / Cebrowski: upravo je Luttwak bio glavni pokretač ekonomskih blokada nakon 11. rujna, Hamilton je popularizirao mit o napadima islamističkih terorista, a Kissinger je povjerio svom pomoćniku Paulu Bremeru pljačku Iraka koju je provela privatna tvrtka Coalition Provisional Authority (CPA) – Koalicijska privremena vlast.
Povukavši svoje trupe iz Sirije, predsjednik Donald Trump nije pretrpio vojni poraz, već je ostvario političku pobjedu. U skladu s jacksonijanskim nadahnućem Trumpove izborne platforme 2016. godine, time su završile Carterova i doktrina Rumsfeld / Cebrowski.
Govor o stanju nacije 1980. godine utjecao je na živote i smrti milijuna ljudi. Glavni uzrok svjetskih ratova upravo je nestao.
Ali s obzirom na pritisak članova Demokratske stranke, u izjavi Bijele kuće nije istaknut taj aspekt Trumpove politike. Umjesto toga, ističe se porast proizvodnje nafte i plina koji je Sjedinjene Države u nekoliko godina učinio najvećim svjetskim proizvođačem tih fosilnih goriva.
Ti su rezultati točni, ali nisu održivi. Zapravo, prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA), američka proizvodnja nafte i plina iz škriljaca počet će opadati već 2023. ili 2024. Strategija Mikea Pompea bila je maksimizirati dobit prije tog pada, a i nakon toga Sjedinjene Države namjeravale su zadržati vodeću poziciju na globalnom energetskom tržištu.
U izjavi Bijele kuće potom se naglašava povlačenje iz Pariškog klimatskog sporazuma. U argumentaciji je obrana ljudskog roda suprotstavljena “obrani planeta”. To je važno filozofsko pitanje o kojem svi moramo razmisliti.
Evo malo materijala za razmišljanje: sjetimo se da klima nije stabilna, mijenja se, prirodno se zagrijava i hladi.
– Astronomska teorija paleoklimatskih promjena koristi se za objašnjenje triju simultanih ciklusa kroz klimatska do geoloških razdoblja. Jedan od vodećih svjetskih astronoma, Srbin Milutin Milanković, pokazao je još tijekom Prvog svjetskog rata da na klimu utječu tri faktora kroz položaj Zemlje u odnosu na Sunce: ekscentričnost Zemljine orbite, nagib Zemljine osi rotacije i rotacija oko te osi. Teorija je od tada potvrđena proučavanjem ledene jezgre.
– Emmanuel Le Roy Ladurie (profesor na Collège de France) objavio je 1967. svoju poznatu „Povijest klime od 1000. godine“.
To sve ne isključuje hipotezu o ljudskoj odgovornosti u trenutnim klimatskim promjenama, već znači da ona može biti samo marginalna.
U trenutnoj raspravi dva su kriva polazišta:
– Prvo, “znanost” se brka sa “znanstvenim konsenzusom”. Znanost je logičan i provjerljiv konstrukt. Znanstveni konsenzus je odraz duha vremena među znanstvenicima, i samo to. To dvoje vrlo je različito. Tako je u antičko doba Aristarh iz Samosa hipotezirao revoluciju Zemlje oko Sunca. U 16. i 17. stoljeću Nikola Kopernik podržao je tu teoriju, koju je Johannes Kepler demonstrirao, ali kad ju je Galileo još jednom potvrdio, suočio se sa znanstvenim konsenzusom i na kraju osudom Katoličke Crkve.
– Drugo, tvrtka Climate Exchange Plc predložila je sustav naplate emitiranja CO2. Tako bi se, kao, borilo protiv globalnog zagrijavanja, iako je CO2 samo jedan od mnogih plinova koji mogu utjecati na klimu. Klimatske burze za trgovanje emisijama CO2 otvorene su u Chicagu, zatim Londonu, Montrealu, Tianjinu i Sydneyju. Kako se ispostavilo, Climate Exchange Plc osnovao je bivši direktor banke Goldman Sachs i bivši američki potpredsjednik Al Gore. Njene statute izradio je tada nepoznati odvjetnik, budući predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama. Ukratko, strah od globalnog zagrijavanja omogućuje bogaćenje uskog kruga moćnika.
Zaključno: Učinci američkog povlačenja vojske s Bliskog istoka na američko gospodarstvo i mir u regiji dokazivo su pozitivni. Učinci CO2 na klimu hipotetički su i u svakom slučaju marginalni.
VEZANO:
VIA:
1 thought on “Mir ili borba protiv CO2 – vi birate!”
Comments are closed.