Albert Gonzalez, znan i kao cumbajohny, segvec ili soupnazi, služi dosad najdužu kaznu u povijesti SAD-a za kompjutorski kriminal. Mozak ‘najvećeg i najkompleksnijeg slučaja krađe identiteta’ osuđen je na 20 godina zatvora.

Pred sudom je preuzeo svu krivnju na sebe:

‘Nemam koga drugog kriviti, osim sebe. Nisam razmišljao o žrtvama i ispričavam se roditeljima što sam u njihovom vrtu zakopao milijun dolara’, pokajao se Albert. Odlučio se pomiriti sa situacijom i iskoristiti je da nauči nešto novo. Najboljeg prijatelja i suradnika Stephena, koji je dobio dvije godine, u pismu obavještava da radi na ‘Vodiču za uspjeh u zatvoru’ koji se bavi međurasnom interakcijom i korisnim novim vještinama kao što je prditi a ne zasmrditi ili pravilno se popeti na krevet na kat i pritom ne uvrijediti cimere. Savjetovao mu je ‘Misli kao Švicarska. Kada si kao Švicarska ne odgovaraš nikome. Moraš biti odan samo sebi, a tvoj moto mora biti Googleov ‘ne čini zla’. Ključ je u tome da pokažeš drugim zatvorenicima da si veliki igrač i super pametan. Iz nekog razloga, ljudi te poštuju ako ti je IQ iznad 130. Znat ćeš da si postigao svoj cilj kada te netko pozove i kaže – Yo, kada je ono ubijen JFK?’

Albertova majka Maria sucu je rekla da je njezin sin bio veselo i otvoreno dijete dok si u 12. godini nije sam svojim novcem kupio PC. Igrao je prvo igrice, zatim se zabavljao rastavljanjem i ponovnim sastavljanjem i ubrzo je sklapao računala svojim susjedima u predgrađu Miamija, gdje su većinom živjeli kubanski emigranti – njegov je tata s Kube doplovio splavom kućne izrade. Gospodin i gospođa Gonzalez zabrinuli su se kada je njihov sin postao zatvorena i šutljiva osoba i za sve su okrivili njegovu opsjednutnost kompjutorima i chat-sobama za kompjutorsko programiranje. Otac ga je čak pokušao zastrašiti tako što je angažirao svoje prijatelje iz policije da lažiraju Albertovo uhićenje. To ga nije pokolebalo, povukao dublje u chat sobe, razmjenjujući hakerske fore, šifre i diskutirajući o omiljenim bendovima.

Nešto prije mature upoznao je i prave policajce, kada ga je FBI došao upozoriti da se kani ćorava posla nakon što je provalio u stranice NASE i vlade Indije. Nekoliko mjeseci kasnije otputovao je svome online prijatelju Stephenu Wattu, 16-godišnjem odlikašu koji je preskakao razrede, na nezaboravan vikend.

Vozikali su se naokolo, napušavali i pričali o kompjutorima. Stephen je prvi put probao travu. Obojica su mrzila ‘white hat’ hakere koji su svoje vještine koristili kako bi pomogli biznismenima da pronađu i poprave rupe u sistemu. Steven se smatrao ‘black hat’ vragolanom, a za Alberta kaže da ga ideologija nije previše zanimala, samo zabava i možda profit. ‘Ja sam green-hat’, govorio je Albert, aludirajući na boju novca. Namjeravao je jednoga dana imati obitelj, ‘a onda ni milijun dolara nije dovoljno …ako djeca zatrebaju aparatiće za zube, pa za koledž, tome nikad kraja’.

Nakon prvog semestra na fakultetu Albert Gonzalez zaključio je da mu je dosadno, ispisao se i preselio u New York. Ubrzo postaje jedan od vođa Shadowcrewa, foruma na kojem su se okupljali kriminalci iz svih dijelova svijeta i razmijenjivali razne usluge, između ostalog i ukradene brojeve kreditnih kartica. Nije dobro zametnuo tragove i policija ga je uhitila jedne noći u New Jerseyju dok je povlačio novac iz bankomata lažnim karticama. Ovdje je dokument presude….Prijetio mu je zatvor, ali on je prihvatio ponudu da postane doušnik ‘Operacije Firewall’ koja je trebala srušiti Shadowcrew. Radio je za vladu i cinkao hakere, istovremeno proučavajući taktiku svojih novih suradnika. Njegov novi, dvostruki život je počeo. Bio je oduševljen neznanjem vladinih službenika i zaključio je da su ‘retardirani u svemu osim u skakanju pred metak’. Ta mu je spoznaja dala krila i uskoro je imao novi plan…