Skoro do samog svršetka II svjetskog rata nacistički znanstvenik Viktor Schauberger radio je na tajnom znanstvenom zadatku koji je Hitleru trebao omogučiti da sigurno dobije rat. I jako malo je nedostajalo, pa da u naumu i uspije. Schauberger je slijedio ideje starijeg Njemačkog znanstvenika Johannes Keplera koji je proučavao tajna učenja Pitagore. Bilo je to znanje o imploziji tj. korištenje potencijala unutarnje energije u vanjskom svijetu.
Hitler, kao i cijeli nacistički pokret bio je, ustvari, ideja tajnih društava Thule i Vril koja su i dalje, navodno, aktivna, i čija je glavna misao to da božanski princip mora biti konstruktivan, nikako destruktivan. Zato su i htjeli stvoriti tehnologiju koja se temelji na imploziji, stvaranju reda, a ne exploziji – destrukciji. Zato je i nazi vojska uspjela pokoriti skoro cijeli Svijet, iako brojčano slabiji, imali su savršen red i disciplinu.
Uglavnom, 1940. počinje izgradnja prvog Repulsin motora (u obliku diska) uz pomoć tvrtke Kertl. Schauberger je patentirao motor 4. ožujka 1940 u Austriji pod patentom broj 146.141. Od Hitlera dobiva labaratorij sa 20-30 zatočenika, odabire ekipu znanstvenika i započinje istraživanja energije koja je trebala biti jača od atomske bombe.
Schauberger je prisiljen raditi pod stalnim pritiskom tako da prvi pokus letjelice sa Repulsin motorom završava udaranjem te diskolike letjelice u strop labaratorija i raspadanjem u komade i to pred očima oficira koji mu sad daju još zadnju šansu da uspije ili smrt.
Do kraja rata uspjelo mu je razviti nekoliko tipova letjelica, čija sudbina i dalje ostaje tajna.Paralelno je razvijan i B model Repulsin motora za SS podmornice.Kada se uvidjelo da Hitler gubi rat Schauberger se našao pod još većim pritiskom. Plan tajnih društava Thule i Vril koji su i vodili cijeli nazi pokret, bio je stvaranje tajne baze na Antartiku u kojem bi sklonio cijeli Arijevski svijet. Poznata je bila pod imenom Baza 211 i još 1942. 10 000 žena plavuša, u dobi od 17-24 iz Ukrajine pomno je odabirano i odvoženo u Bazu211 radi održanja i produžetka Arijevske rase. E tu su bili neophodni Schaubergerovi leteći tanjuri.Postoje razmišljanja da su Nazisti uspjeli u naumu, jer nakon rata, U Argentini su zarobljena 2 broda za koje se vjerovalo da voze stvari za Bazu211, ali posada je uspjela isprazniti sav teret i tvrdoglavo su odbijali bilo kakvu suradnju.
Tipovi letećih tanjura koje je Schauberger uspio sagraditi
Prvi Vril disk – Jager (Hunter)
Sagrađen je 1941, a prvi let je bio 1942. 11,5 metara u promjeru, za jednog pilota, a mogao je postići brzinu od 2900km/h – 12000km/h. U kasnijoj prerađenoj varijanti mogao je primiti i dva pilota i dobio je stakleno-armiranu kupolu. Let izdržljivosti trajao je 5,5sati, sagrađeno ih je 17 i imali su 84 leta
Vril 2 Zerstorer (Destroyer)
bio je prenaprednog ovalnog oblika za to razdoblja, tako da je izgleda sve ostalo samo na projektu, jer nema dokaza da su letjeli. io je planiran za izgradnju 1945/1946.
Vril 7 Geist (Duh)
Bio je promjera 45 metara i primao 14 ljudi. Sagrađen je 1944. Nacisti su htjeli njegov motor ugraditi u bombardera, ali Schauberger je to odbio, jer dogovor je bio da se njegove letjelice koriste za Svemirske letove, a i temperatura koju postiže pri ubrzanju prevelika je za običan avion. Njegove letjelice koristile su napredan metal Viktalen (u nekim izvorima Victalen ili Viktalon). Ipak je u svoju letjelicu ugradio četri MK-108 topa.
Vril 8 Odin (ili HaunebuII)
Zadnji je disk sagrađen prije kolapsa Nacista i zadnji koji je službeno testiran. Nekolko tjedana nakon predaje nacista jedna letjelica tog tipa fotografirana je na nebu iznad Njemačke.
SS E-IV Andromeda-Gerät
Krajnji san konstruktora bila je ova velika letjelica duga 139 metara čija je izgradnja započela 1945 u jednom od nadzemnih Zeppelin hangara. U nju su se mogla smjestiti dva manja Virl1 tanjura i jedan Virl7(to je modifikacija Virl2) tajur.
Iako sve ove letjelice prelaze u područje znanstvene fantastike, zanimljivo je napomenuti da je nakon dolazaka saveznika gotovo sva dokumentacija o njima uništena ili sakrivena, a ostali su samo neki nacrti i snimke. Niti jedna takva letjelica nije službenoo pronađena.
Što je bilo nakon rata
1938. Njemačka ekspedicija na Antartiku proglašava 600 000 km2 svojim i naziva ga NEUSCHWABENLAND” . Nosač aviona Schwabenland i cijela flota podmornica upućuje se prema toj zemlji.Nakon rata 1945., nitko još ni dan danas nezna gdje je nestalo preko 100 Njemačkih podmornica, opremljene Walter disalicama koje im omogućuju da pod vodom ostanu i do 100 dana, ali mnogi tvrde da su upravo tamo, u “Novoj njemačkoj zemlji”(NEUSCHWABENLAND), kako su je nazvali Nacisti. Postoje čak i neki dokazi o prvim letovima Njemačkih letjelica na Mjesec i Mars, ali o tome drugom zgodom.
Zna se da su 1946 učestala službena izvješća o viđenjima NLOa iznad Skandinavije….. Sve to mogu izgledati kao gluposti, ali postoje brojne fotografije i filmske snimke tih letjelica koje daju naslutiti zašto službeni mediji to žele nazvati glupostima. Tisuće Njemačkih znanstvinaka nakon rata je odvedeno u Ameriku i tamo nastavljaju rad na tajnim projektima koji nisu za svačije uši……
