Planete se kreću po nebu po točno određenim orbitalnim obrazacima, tj. plešu na glazbu kosmosa.

Postoji veći matematički geometrijski sklad u njihovim nego što smo svjesni.

Tako u knjizi, ‘Mala knjiga slučajnosti’ John Martineau, ilustrira orbitalne obrasce i nekoliko njihovih geometrijskih odnosa.

Ako uzmemo orbite bilo koja dva planeta i povućemo crtu između njih s pozicije svakih nekoliko dana, dobit ćemo zanimljive obrasce, budući da je orbita unutarnjeg planeta brža od orbite vanjskog planeta. Svaki planetarno uparivanje ima svoj jedinstveni plesni ritam.

Na primjer, ples Zemlja-Venera (slika gore) vraća se na izvornu startnu poziciju nakon osam zemaljskih godina. Osam godina Zemlje iznosi trinaest godina Venere. Imajte na umu da su 8 i 13 članovi serije Fibonacci brojeva.