Sirija se promjenila

Medijsko izvještavanje iz Sirije ispituje samo vojni, diplomatski i humanitarni aspekt rata. Ono ignorira duboku transformaciju sirijskog društva. Međutim, nitko ne može preživjeti dvije godine dugačku moru nasilja, bez dubokih promjena. Ovdje donosino razmišljanja Thierrya Meyssana, koji zadnje dvije godine živi u Damasku i svjedoči ovoj transformaciji…..

Za Zapad i minijaturnu Nacionalnu Koaliciju (šačica izdajnika, većinom van zemlje, koju Zapad podržava), Sirija proživljava revoluciju – ljudi su ustali i zahtjevaju demokraciju kao u Americi. Međutim, ovaj pogled proturječi onom kojeg imaju snage na sirijskom tlu (ISIS, Nustra FSA i sl.) i koje taj isti Zapad podržava. Za njih problem predstavlja predsjednik Assad i tolerancija(sekularizam) koju on predstavlja – njihov cilj je uspostaviti šerijat. Manjine trebaju biti uništene ili protjerane..

Sloboda izražavanja

Na početku su za snajperiste, koji su ubijali civile, govorili da su to Assadovi agenti. Za eksplozije, da su to to ‘lažni napadi’ Asadovih sigurnosnih službi. Danas više nitko ne sumnja tko stoji iza ovih zločina. Od 1963. demonstracije u Siriji su bile zabranjene, strani novinari su bili pod stalnim nadzorom – danas, zakon jamči pravo na demonstracije, novinari se mogu slobodno kretati. Ipak, većina zapadnih medija i dalje izvještava o diktaturi.U početku krize, sirijci nisu gledali nacionalne programe, smatrali su da je to propaganda i njihov izvor ‘demokratskih’ vijesti bila je al-Jazeera.  Na televiziji su ‘uživo’ gledali ‘rađanje revolucije’ i zločine ‘diktature’. No, s vremenom, kako su se našli izravno suočeni s problemom i na vlastitoj koži osjetili okrutnost pseudo-revolucionara i često ih je upravo ‘diktatorska vojska’ spašavala — sve se promjenilo. Danas, ljudi gledaju nacionalnu TV mnogo više, a posebno Al-Mayadeen, libanonsko-irački kanal, koji je ukrao publiku al-Jazeeri u arapskom svijetu i koji razvija otvoreno nacionalno stajalište…

Sloboda savjesti

Na početku se naoružana oporba hvalila da je multireligijska. Vjerske manjine su ih podržavale.  Ali, onda su došli islamski sudovi, odsjecanja glava ‘izdajnicima’, Alaviti i šijiti su mučeni u javnosti, kršćani su protjerivani iz domova. Danas svi shvaćaju da svatko može biti heretik, kada mu sude po ‘čistim’ zakonima.

Dok intelektualci tvrde da je Sirija uništena i da je treba redefinirati – obični ljudi izgleda da sve bolje shvaćaju što je to Sirija i sve su više spremni istoga časa umrijeti za nju. Prije 10 godina, svaka obitelj koja je imala tinejđera, pokušavala je na sve moguće načine da ga vojska zaobiđe. Samo su se siromašni odlučivali za vojnu karijeru. Danas, mnogi se mladi ljudi upisuju u vojsku i policiju. Svi oni brane vječnu Siriju, gdje razne vjerske zajednice oduvjek žive jedna uz drugu i svi obožavaju jednog, istog Boga – kad ga ima.

Politička sloboda

Tijekom sukoba i sami sirijci su se razvijali. Na početku, gledali su sukob ‘sa klupe’ – većina nije sebe vidjela ni u jednom taboru. Nakon dvije i pol godine strašne patnje, svi koji su ostali u zemlji, bili su primorani braniti se, kako bi opstali. Ovaj rat je pokušaj kolonijalnih sila da zauvijek zgase svjetlo jedne vječne civilizacije.Prije deset godina, o politici se pričalo ispod glasa. Tajna policija bavila se ljudima, a nisu primjetili kopanje silnih tunela ispod Sirije i švercanje ogromne količine oružja u državu. Danas su i ti agenti pobjegli ili prebjegli. Pobjegli su i korumpirani službenici. Prije deset godina postojala je samo Baath stranka – ali nije bila masovna. Institucije su bile udaljene od građana. Danas je teško pratiti rođenja novih stanaka, jer ih ima bezbroj. Svatko se može kandidirati i pobjediti. Samo se ‘demokratska’ oporba iz Pariza i Istanbula, odlučila bojkotirati izbore, od straha da ne izgube – sada si umišljaju da predstavljaju sirijski narod, jer ih za intervju non-stop traže zapadni mediji. Prije deset godina, o politici se nije pričalo u kafićima, samo u kućama i s ljudima koje dobro poznaješ. Danas, svi pričaju o politici, svugdje na područjima pod kontrolom Sirijske Vojske i nikad na područjima pod kontrolom oporbenih skupina. Gdje je diktatura? Gdje je demokracija?

Reakcija klasa

Rat je također i klasni sukob. Bogati, koji imaju imovinu u inozemstvu, napustili su domovinu, kad je Damask napadnut. Voljeli su svoju zemlju, ali željeli su zaštiti živote i imovinu. Buržoazija je bila predstavljena. Plaćali su ‘revolucionalni porez’, kada su to pobunjenici zahtjevali, a kad ih je vojska ispitivala, davali su potporu državi. Zabrinuto su čekali odlazak Assada, jer je to al-Jazeera najavljivala kao neminovno. Izgubili su anemičnost, jedino kad je Amerika najavila bombardiranje. Danas, oni misle samo na vlastito redefiniranje , tako što pomažu udruge obitelji mučenika.Zemlje Zapada koje su pokrenule tajni rat protiv Sirije i koje su izgubile – nisu predvidile ovaj rezultat. Sirija je oslobodila svoju zatomljenu energiju i povratila svoju slobodu.Ako se konferencija Geneva2 održi, velike sile neće odlučiti ništa. Slijedeća vlada neće biti rezultat diplomatskih dogovora. Jedino mogu predložiti riješenje, koje će biti provedeno, nakon što to narod odluči na referendumu. Ovaj rat je iskrvario Siriju – polovica gradova i infrastrukture je uništeno zbog zadovoljavanja apetita Zapada i nekih arapskih zemalja. Ako nečemu može poslužiti Geneva2, to je da natjera na financiranje obnove, one zemlje koje su odgovorne za patnje Sirije