INTERVJU Pukovnik Ilya Korenev – Kako i zašto je okupiran Tripoli i kako sam se sa Gaddafijem spasio iz grada

Ilya Korenev, ruski pukovnik, proveo je 6 mjeseci s Gadafijem i njegovom obitelji kao vojni savjetnik. Poslijednjih dva tjedna boravi u Južnoj Americi gdje se oporavlja od ozljeda koje je zadobio u borbama po Libijskoj pustinji blizu granice s Alžirom.. Ovo je njegova priča kako se zajedno s Gadafijem u zadnji čas spasio iz okupiranog Tripolija.. Intervju je dao za ruski portal www.za-kaddafi.ru . Orginal je pisan ruskom čirilicom, pa je prijevod na nekim mjestima teže razumljiv, ali ovo je skraćena varijanta..

Kako ste dospjeli u Libiju kad Rusija službeno ne podržava Gaddafija…?

Pod paravanom trgovačke misije stigao sam zajedno sa svojom ekipom u Alžir, odakle sam tajno došao do Tripolija gdje sam pomagao u treniranju 32. brigade kojom zapovijeda Khamis al-Gaddafi … Moj posao je da vojska funkcionira i mi se ne bavimo planiranjem, ali svima nama kao profesionalcima je jasno da je Libija samo jedan dio mnogo veće, već isplanirane akcije…

Slijedeće države na redu su Sirija, Alžir, Jemen, Saudijska Arabija, Iran, Centralna Azija i Rusija, bez obzira na posljedice… Vjerojatno je da će Rusija biti među prvima, jer okružena je marionetskim državama koje imaju vojne baze i radare, a i sama Rusija ima rastući problem korupcije i disidenata..

 

Rekli ste kako je obrana Tripolija bila nemoguća. Što je bilo krivo u obrani..?

Greška nije bila u samom sistemu obrane, nego u samom shvaćanju konflikta.. Problem je bio što je Gaddafi živio u dva paralelna svijeta..Nije si zacrtao jednu striktnu politiku kao npr. Sjeverna Koreja. Uz to, nije nikako mogao prihvatiti stvarnost zbivanja u Libiji.. Do nedavno nije sam sebe mogao uvjeriti u stvarnost – da je Libija napadnuta..Ne bi mogao reći kako je bio naivan, prije bi to objasnio njegovom Beduinskom tradicijom kod koje stisak ruke i zadana riječ obavezuje..

Čak i kad su već počeli padati projektili po Tripoliju i ostalim gradovima, Gaddafi je pregovarao sa Berlusconijem i Sarkozyem, koji su ga uvjeravali kako neće biti vojnih operacija na tlu Libije..Prije nekoliko godina, Gaddafiju je ponuđeno od strane nekih bivših država Sovjetskog Saveza izgradnja moćnog protuzračnog štita obrane, ali on je to odbio jer su mu Amerika i Europa obećavali da nikad nisu ni pomišljali na neki rat protiv Libije..Druga greška je bila, što, iako je već neko vrijeme znao da su neki oficiri bili plaćani od stranih sila – on nije ništa poduzimao.. Da ih je odmah uhito, izdaja se ne bi proširila.. Imao je razlog zašto to nije učinio, vjerovao je da će tako otkriti sve urotnike.. Takve odluke pomogle su nekim oficirama da uzmu novac od okupatora, a zatim se pridruže pobunjenicima..

Bez obzira na sve Gaddafi je uvijek vjerovao da će Džamahirija sve prevladati. Ali ljudski faktor je uvijek taj koji se pojavi, pa čak i u Africi..

Kako ste uspjeli izaći iz Tripolija neozljeđeni..?

Bili smo upozoreni od Al Jazeere and CNNa. Vidjeli smo one snimke proslave štakora na Zelenom Trgu, a koji su snimljeni mjesecima prije u pustinji blizu Dohe u Kataru. Znali smo što smjeraju.

Te snimke su bile signal za njihove čelije po Tripoliju za subverzivne akcije.. Odmah nakon tih snimaka te čelije su počele blokirati ceste i upadati u zapovjedne centre i kuće lojalnih oficira, čiji spisak su već imali pripremljen, a dali su im oficiri koji su izdali Gaddafija za neki novac..U luku su pristale strane trupe sa desantnim brodovima.. Jedna od Libijskih obrambenih točaka nije uopće djelovala. General Eshkal se predao bez borbe. Uz to još je bila na snazi odredba koju je izdao Gaddafi, da se ne puca na pobunjenike… Nije htio da vojska puca po civilima. Neki nisu htjeli poslušati tu naredbu i nastavili su borbu i još uvijek se gerilski bore po gradu. To je njihov izbor i njihov grad, ja ih razumijem…

Napad je počeo. Zajedno sa Gadafijem, naša grupa napustila je kuću u blizini baze Bab al-Aziziya i otišli smo u malu kuću na jugu grada. Nakon nekoliko sati napustili smo i tu kuću kako bi napustili grad i otišli na sigurno. Neposredno nakon izlaska iz kuće tri rakete uništile su kuću. Iz grada smo izašli u običnim jeepovima, nije bilo nikakvih specijalnih blindiranih auta, kako mediji nagađaju. Zašto privlačiti pažnju.. Imam osjećaj da su amerikanci svo vrijeme znali gdje je Gaddafi. Ali rakete su pale 5 minua nakon našeg odlaska.. Čini mi se da su htjeli demonstrirati kako ga svakog trenutka mogu ubiti ako žele.. Tada je izgleda, iz nekog razloga na snazi bila zabrana ubijanja Gaddafija.. U ovom libijskom konfliktu mnogo pažnje je usmjereno na psihološki rat i informacije..

Da li je Gaddafijeva obitelj koja je ostala u Libiji zajedno..?

Ne. Obitelj se odmah razdvojila. Khamish je ostao u predgrađu Tripolija i organizirao otpor. Saif je bio u Bani Wallidu. Ni Pukovnik nikad nije na istom mjestu, već stalno mijenja prebivalište..Najveći problem su komunikacije. Njih nad Libijom kontroliraju vojna i tehnička služba 6. brigade američke mornarice i DIA /obrambena špijunska agencija/ i NSA /američka nacionalna agencija za sigurnost/ – tako da je objavljivanje fotografija i videa riskantno. Dostupnost internetu u zemlji je rijetka, NATO zna gdje je dostupan i to blokira..

Da, fotografije od uhvaćenih britanskih vojnika nisu objavljene. Kako se to dogodilo i kako ste znali da su vojnici SASa..?

Fotografije će biti objavljene. Oni su ratni vojni zarobljenici i svako njihovo javno ponižavanje nije u skladu s ratnim zakonima. Što imate više skrivenih aduta, lakše se nešto ispregovara..

Oni bili subverzivna grupa od oko 30 ljudi, uglavnom iz Katarske vojske, a ostali – 13 engleza i francuz. Bili su naka vrsta tehničkih izviđača u Bani Walidu za glavne snage. Dobili smo dojave stanovnika o njihovom približnom položaju i tako su uhićeni.. Englezi i francuz su razdvojeni, zapisani su njihovi podaci, slikani su i sklonjeni u bunker. Njihove fotografije poslane su e-mailom u ministarstva obrane Engleske i Francuske. Ponuđeno je da budu oslobođeni, bez ikakvih uslova, bilo gdje u Libiji. Komjuter s kojeg je poslan email uništen je nakon par sati. Znači sve te komunikacije su pračene i nadgledane. Kada je NATO odlučio da neće spašavati svoje vojnike, počeli smo razmišljati da ih prebacimo u Alžir i na press konferenciji ih pokažemo cijelom svijetu..

Bio sam, zajedno sa djecom Mousse Ibrahima u konvoju za Alžir kako bi dogovorili konferenciju. Mnogi diplomatski problemi u njihovom glavnom gradu nisu nam dozvolili da dospjemo do tamo, pa smo stigli samo do sela na granici. Na putu do tamo, napali su nas helikopteri i bombardirali su konvoj. Tako sam i ranjen. Pomogli su nam Alžirski vojnici i Tuaregi i od tamo sam stigao ovdje u Južnu Ameriku na lijećenje.. Naravno da nije sve išlo po planu, ali bar sam živ..

Ima li u Rusiji straha od NATO saveza i Amerike…..?

Naravno. To neće biti otvorena konfrontacija u prvoj fazi. Prvi prioritet NATOa i Amerike biti će ponovno stvaranje puno nemira na Kavkazu, među radikalnim islamistima koji su koncentrirani na jugu Rusije. Iako lokalan, taj sukob bi mogao biti okidač za veliki rat. Postoje takvi radikalni islamisti na području Magreba. Oni su iz Al-Qaede i drugih islamističkih skupina.A udaljenost između Rusije i Mediterana mnogo je manja nego između Rusije i Afganistana i planine su manje. Amerika profitira od destabilizacije Rusije i Europe..Abd al-Hakim Belhadj, vođa [sada u okruženju] skupine Al-Qaede u Tripoliju, tvrdi da je na čelu nove vlade Libije. Belhadj je zapravo šef libijske islamske borbene skupine (LIFG), priznate terorističke organizacije od strane američkog State Departmenta.

Mnogi članovi te nove vlade Libije su nepoznati javnosti…?

Pukovnik Halifa Haftar je dezerter štakor koji je živio 20 godina u SAD-u i zatim je tamo bivši vojni sudac Gadafijeve vlade, Muhamed Al-Bashir Haddar.

Može se reći, radi sažetosti, da je Belhadj na platnom popisu Katara. Al-Haddar je iz Misrate, te je podržan od strane moćnika iz Misrate koji su podržani od strane Francuske. Haftar je isto štićenik drugih moćnika u Benghaziu koji su podržani od strane SAD-a.Ako Belhadj bude u vladi, kao što je sada, onda će to biti veliki razlog za zabrinutost svjetskih metropola. A ako Belhadj ikada doći do Kremlja rukovati se s ruskim predsjednikom, ruski ilegalni pokret Kavkaza će ga ubiti. [NAPOMENA: Ovo je moj vrlo liberalna interpretacija teško prevodljivog dijela].

Također, osim radikalnog islama u Libiji je [Problem] nekontrolirana pljačka oružja iz Libijskih vojnih skladišta. A većina od tog oružja će otići na Kavkaz u ruke ekstremista. Iz luka Sjeverne Afrike do obala Kavkaza samo je nekoliko dana plovidbe. Žalosno je da oni koji su pozvani razmišljati o sigurnosti naših [ruskih] građani nisu voljni da barem pročitaju izvješća NATO analitičara. Ta izvješća jasno ukazuju na to da ilegalni izvoz ukradenog oružja iz Libije predstavlja jedan od glavnih izazova globalne sigurnosti.

Što je jedinstveno u Libijskom ratu i koliko je različit od ostalih sukoba u kojima ste sudjelovali….?

Svaki rat je jedinstven. U Libiji, ratna situacija je eklektična //ekliktik – onaj koji neprincipijelno spaja nespojive proturječne znanje iz raznih izvora, a nema vlastitih ideja// . Korištena je masovna propaganda, kao što se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata. Spaljivanje cijelih područja u Libiji, kao što je učinjeno u Vijetnamu. Došlo je do korupcije i bijega, kao što se se dogodilo u Iraku. Tu su i “bjeloruski partizani.” Kao i u svim ratovima, veliki broj civila je ubijeno.No, sukob je stvarno jedinstven. S jedne strane, Tuaregi – ratnici pustinje, koji koriste puške iz 1908. kao oružje, a ljudi iz plemena Amazigh koriste i mačete. No, neprijatelj koristi navođene zračne bombe i laserski vođene rakete, bespilotne letjelice za napade i izviđanje. To je sukob civilizacija.

Što se tiče veličine teritorija [Libija] u kojem se sukob pojavio – to je jedan od najvećih sukoba od Drugog svjetskog rata. Ali broj različitih [političkih, vojnih i ekonomskih] interesa je jednak, a možda čak i veći od, broja takvih interesa kao što je postojao tijekom Drugog svjetskog rata.

[NAPOMENA: Gore navedena analiza pukovnika Koreneva je vrlo značajna. Taj čovjek ogromnog vojnog iskustva i znanja povijesti, navodi da je libijski sukob – kazalište rata… To, naravno, potvrđuje analizu mnogih analitičara koji navode da su sljedeći interesi u središtu ovoga rata:1. Ulje, voda i zlato2. Kontrola Sredozemnog mora3. Kontrola Sjeverne Afrike4. Kontrola afričkih resursa5. Prevencija afričke ekonomske samostalnosti (Gadafijeve 3 banke)6. Uništavanje dubokog kineskog utjecaja u Africi7. Uništavanje ruskog utjecaja u Libiji i Siriji8. Uništavanje afričkog jedinstva9. Očuvanje kapitalizma (za kojeg ekonomisti vele da je mrtav ili da umire)10. Uništavanje jakog plemenskog i / ili islamskog društva11. Uništavanje nacionalne države [analiza Dr. Webstera Tarpleya]12. Zaštita Države IzraelOpisujući Libiju kao jedan od najvećih područja sukoba od Drugog svjetskog rata, s jednakim, a možda i većim brojem interesa nego za vrijeme Drugog svjetskog rata, pukovnik Korenev vjerojatno aludira da libijski rat ima stvarni potencijal dovesti do III svjetskog rata].Koji su glavni izazovi s kojima se sada suočavaju pristaše Qaddafija ?

To je jednostavno. To je čista matematika. Tu je uvijek 5-10% stanovništva zemlje koja nije vjerna. Oni predstavljaju protivnike vlasti. Što god se događa u zemlji, bez obzira kako se vođa ponaša, uvijek će biti onih koji ga kritiziraju, a drugi će biti lojalni njemu. Zbog mita, kao i propagande kroz vodeće zapadne medije, ravnoteža je bila slomljena.Neprijatelji Gaddafija prevagnuli su na klackalici… No, s jednakom snagom, Gadafi će sad klackalicu prevagnuti na svoju stranu. I to će se manifestirati ne nužno samo u vojnoj ili političkoj sferi. I ja bih rekao, ne nužno samo ograničeno na područje Libije..

[NAPOMENA: Možda bi posljednja savezništva između Gadafija, Tuarega i plemena Maroka, Alžira, Tunisa i Libije mogla biti ispunjenje ‘proročanstva’ pukovnika Koreneva da će se borba preliti izvan teritorija Libije, iako je on možda govorio o tužbi koju Libija podnosi (vidi sljedeći paragrah)]

Dakle, glavna zadaća odvjetnika Džamahirije, na sudu, je da pravilno prezentira dokaze i argumente.[Libijski] ljudi su posebni. Ali moje srce osjeća da libijski ljudi moraju naučiti kako razlikovati neprijatelje i prijatelje. Problem zapravo nije ni vojska. Vojska je kao mali dodatak.Na vojnoj strani, mnogo će ovisiti o potpori NATOa pobunjeničkim snagama, posebno u području zrakoplovstva i radio komunikacija. Ako NATO prestane, ili barem smanji broj letova, kao što je obećao, i prestane nadzirati medije, onda posao pobijeđivanja štakora neće biti veliki problem. Štakori su dječaci iz Afganistana i Pakistana koje je NATO trenirao. Oni samo znaju kako nositi oružje [za razliku od formalne vojne obuke koju su prošli članovi libijskih obrambenih snaga]. I oni imaju kamo pobjeći, jer u Libiji su oni stranci ili vanzemaljci….

NATO-a će vjerojatno pokušati dovesti privatne vojne tvrtke u Libiju, koji će pokušati preuzeti osiguranje nad cjevovodima i rafinerijama. Možemo vidjeti što se dogodilo na Bregi i Ras Lanufu. Pokušali su postaviti svoje vojnike na tlo, ali nisu uspjeli. Uz to, mi možemo kad hoćemo privremeno onesposobiti ta postrojenja. Njihova zaštita od raketa iz pustinje je nemoguća…U Europi moraju shvatiti kako će svaki barel iz tih postrojenja platiti veoma skupo i u smislu ljudskih života i u smislu novaca. Ekipa štakora ne može računati na neki profit od toga.. Oni nisu u stanju zaštiti ta postrojenja sa svojom vojskom, jer imaju mnogo drugih problema…..

Koga će Libijci podržati: “novu vladu” ili Gadafija…?

Ja ne bi bio tako brz u tvrdnji da će štakori uopće biti “nova vlada”. Naravno, obični ljudi će podržati one koji im osiguraju posao, hranu i što je najvažnije – sigurnost. U Libiji je bilo ljudi koji su kritizirali politiku Gadafija, to je točno. Ali to nije razlog za oporbu da uzme oružje u ruke. Također, ta je oporba bila u manjini. Nova, tzv vlast, posebno oni radikalniji, ne mogu osigurati stabilnost u Libiji sada, niti u doglednoj budućnosti. Budući da je većina ljudi su još uvijek na Gadafijevoj strani.

Rekli ste kako je obrana Tripolija bila nemoguća. Što je bilo krivo u obrani..?

Previranja će u regiji u skoroj budućnosti ići vrlo brzo. To je moje mišljenje, na temelju onoga što sam izbliza vidio, a pobjeda će otići na stranu Gaddafija i pristaša Džamahirije.

 

Kako je prosječan libijac osjeća ovaj rat?

Oni se osjećaju prevareni, pretučeni, silovani, a ne slobodni. Da je NATO imao mogućnost da bombardira i napadne Sovjetski Savez pod izgovorom humanitarne pomoći i ljudi u Sovjetskom Savezu bi se naježili pod prijetnjom smrti. To je zajedničko za bilo koju zemlju. To je instinktivno pitanje samoodržanja. U Libiji je puno krvi proliveno. Bez obzira na konačni rezultat, ništa neće biti ponovno isto.

Govorite li arapski?

“Man aaesh Kuman arbain yauman minhum cap.” – To je arapska izreka – “Onaj tko je živio s ljudima za 40 dana postaje dio tih ljudi.” .. Arapske poslovice i izreke su prilično zabavne i obično se pokažu istinite.

 

Da li ikada planirate vratiti u Libiju?

Za nekoliko dana ja ću biti u jednoj Libiji susjednoj zemlji. Oko 90% te granice kontrolira Džamahirija. Imam komunikaciju s Khamis al-Kaddafijem i sa vlastitim [ruskim vojnicima?]. Oni me čekaju….Na Istoku, te konflikte, tradicionalno rješava moć i novac. Ako Džamahirija bude imala niz uvjerljivih pobjeda, ljudi će ih podržati. Otpor se nastavlja. Ljudi će lako usporediti kako je bilo u Libiji prije rata, a kako je sada i neće oprostiti ovo što su štakori učinili njihovoj zemlji.Ako je prosječni pojedinac koji je iskusio vrstu patnje kao ljudi Sirte, Bani Walida i drugih žarišta otpora i dao podršku štakorima, razumljivo je kako je to iz iz straha i osjećaja da nisu imali izbora.